Prirodno lečenje Menijerove bolesti: Koji su simptomi, uzroci i metode lečenja
U današnjem razvijenom svetu moderne medicine specijalisti sa velikom lakoćom uspevaju da utvrde sa kojom bolešću ili tegobama se pacijenti susreću, kakvi su simptomi i uzročnici nastajanja.
Pored toga, sve su napredniji načini kako se određene bolesti mogu izlečiti na najefikasniji način. Uz konzervativno i provereno lečenje lekovima i unapred smišljenim terapijama, sve više ljudi se oslanja na prirodne metode lečenja.
Bez obzira da li ste se odlučili samo na prirodno lečenje ili kombinaciju sa propisanim terapijama, svakako se obavezno uvek posavetujte sa svojim lekarom i drugim stručnjacima za medicinu.
Ništa ne radite na svoju ruku i uvek se dodatno informišite. Ukoliko vaše vitrine nisu pune knjiga iz medicine, ili i sami niste lekar, internet je odlična alternativa u potražnji informacija, ali ne dozvolite da vam to bude jedini izvor.
Mi smo za potrebe ljudi koji pate od Menijerove bolesti odlučili da posvetimo jedan tekst o tome šta je ona, koji su simptomi i kako se konvencionalno ili prirodno lečiti.
Šta je Menijerova bolest?
Menijerova bolest (Morbus Meniere) ili endolimfatični hidrops, odnosno hidrops lavirinta, predstavlja hronični poremećaj u unutrašnjosti uha koji nije fatalan, ali može biti neugodan po svakodnevnicu pacijenta.
Američka akademija za otorinolaringologiju karakterisala je ovu bolest tako što je definisala osnovne simptome i podelila ih na četiri osnovna i ujedno skalirala po stepenu intenziteta.
Bolest je dobila ime po francuskom lekaru Prosperu Menijeru koji je još 1861. godine prvi put opisao. Još tada je uočio da vrtoglavice i druge manifestacije bolesti nemaju nikakve veze sa mozgom, već da se izvor bola nalazi u unutrašnjem uhu.
Uzroci Menijerove bolesti – šta izaziva ovo stanje?
Stručnjaci nisu u potpunosti sigurni zbog čega se bolest javlja, a intenzivno se radi na preciziranju uzoraka nastajanja.
Pa ipak, ono što je sigurno jeste da Menijerova bolest ili sindrom kako se još naziva može nastati usled poremećenog metabolizma ugljenih hidrata, što je u vezi sa hipoglikemijom.
Veliki broj ljudi koji pate od ove bolesti imaju problem sa viškom kilograma, zbog poremećenog metabolizma ugljenih hidrata. Zbog gojaznosti se pojavljuje i mast u krvi, dok se Menijerova bolest rađa nakon upotrebe antibiotika za ubijanje bakterija u krvi.
Često se dovodi u konotaciju i sa poremećenim dotokom krvi u mozak, dok su ljudi sa Menijerovim sindromom u velikom broju slučajeva ranije imali problema sa vazomotornim rinitisom, oboljenjem ušiju ili alergijama.
Dijagnostifikovanje Menijerove bolesti često nailazi na probleme, zbog toga što simptomi i uzroci mogu biti slični kao kod nekih drugih stanja i oboljenja.
Isti simptomi se primera radi pojavljuju kod holesteatoma, koji predstavlja tumornu izraslinu u srednjem uhu. Takođe, pogrešna dijagnoza može se javiti i zbog veoma sličnog stanja pod nazivom salicizam.
Ono predstavlja trovanje aspirinom, te izaziva gluvoću, vrtoglavicu i glavobolju.
Simptomi Menijerove bolesti – kako se manifestuje?
Menijerova bolest, odnosno oboljenje unutrašnjeg uha manifestuje se kroz:
- jaku vrtoglavicu (vertigo);
- gubitak ravnoteže;
- mučninu;
- progresivnu gluvoću;
- osećaj opterećenja i ispunjenosti ušiju.
Ono što može izazvati probleme i neugodnosti jesu mučnina i povraćanje tokom iznenadnih pokreta pri napadu Menijerove bolesti. Kao jedna od manifestacija javlja se i nekontrolisano pomeranje očnih jabučica, što može biti neprijatno kako za onoga ko pati od bolesti, tako i za posmatrače.
Kada se javlja i ko su najčešći pacijenti?
Istraživanja su pokazala da se bolest najčešće javlja kod starijih ljudi, preciznije kod žena starosti između 50 i 60 godina, iako naravno postoje brojna odstupanja.
Ukoliko se započne sa terapijom na vreme u ranoj fazi bolesti, ona se može držati pod kontrolom. Problem nastaje zbog toga što pacijenti tokom terapije moraju boraviti sve vreme u domu na sigurnom i odsustvovati sa posla.
Oboljenje može zahvatiti samo jedno ili u ozbljinijim slučajevima oba uha, dok se javlja iznenadno i traje jedan određeni vremenski period, te se povlači i ponovo javlja nakon nekog vremena.
Još uvek nije tačno precizirano koliko traje, posle koliko se vraća i ostalo, ali se manifestacije najčešće iskazuju po nekoliko sati ili nedelja.
Najozbiljnija posledica jeste potpuni gubitak čula sluha!
Osećaj vrtoglavice i želudačna mučnina su najčešći simptomi, iako samo 10-15% vrtoglavice i 5% mučnine zapravo imaju veze sa Menijerovom bolešću.
Konzervativno lečenje – prednosti i mane
Konzervativno lečenje nije u potpunosti efikasno u sprečavanju širenja Menijerove bolesti, s obzirom da nauka još uvek nije uspela da utvrdi sistemski način borbe protiv oboljenja. Tome su doprineli nepoznavanje tačnih uzoraka, fluktuirajući tok bolesti sa usponima i padovima, kao i nepredvidivost manifestovanja u smislu učestalosti i intenziteta.
U smislu konzervativnog pristupa, rešenja se vide u lečenju simptoma akutnih napada i prevenciji vrtoglavice i gubitka sluha.
Lečenje akutnih napada podrazumeva terapiju koja će imati dejstvo u pravcu smanjivanja vrtoglavice i mučnine. To znači da se olakšavaju tegobe, ali se ne rešava uzrok nastanka problema.
Pogledajte još nekoliko načina za ublažavanje simptoma Menijerove bolesti, koji su sastavni deo uobičajene prakse lečenja u konzervativnoj medicini:
- dugotrajna terapija betahistinom – utvrđeno je da ovaj lek poboljšava rad mikrocirkulacije u unutrašnjosti uha;
- diuretici – smanjuju količinu tečnosti u uhu i celom organizmu;
- neslana dijeta uz umerenu konzumaciju vode i kontrolu unosa soli – što je manje soli u organizmu, manja je potreba vode da se zadržava;
- promena životnih navika – prestanak pušenja, smanjivanje kafe, izbegavanje stresa;
- slušni aparati prema potrebama;
- prilagođena fizička aktivnost – mozgu se tako omogućava adekvatna obrada primljenih informacija.
Ukoliko su manifestacije bolesti izrazito jake i duge, primenjuje se invazivna intervencija za onesposobljavanje čula za ravnotežu u obolelom uhu.
S obzirom da je veliki broj slučajeva da pacijentima oboli samo jedno uho, razvijena je lokalna primena kortikosteroida ili aminoglikozida ubrizgavanjem, čime se postiže visoka koncentracija delotvornih faktora, bez delovanja na ostatak organizma.
Postoje slučajevi kada nijedan od opisanih načina konvencionalnog lečenja nije delotvoran, pa je tada potrebno primeniti hiruršku intervenciju.
U želji da ne povredimo pravila konvencionalne medicine, možemo zaključiti da iako neke metode jesu delotvorne, moguće ih je makar dopuniti uz određene tipove prirodnih lekova.
Prirodno lečenje Menijerove bolesti – da li je ono moguće i u kojoj meri?
Bilo je neophodno prikazati šta je to Menijerova bolest, ukazati na uzroke i simptome, kako bismo napravili temeljnu osnovu i došli do suštine teksta – prirodno lečenje.
Detoksikacija organizma i na šta se odnosi?
Jedan od prirodnih lekova za Menijerovu bolest jeste detoksikacija organizma, koja može imati veoma povoljne efekte. U tom pogledu, pacijentima se savetuje post od 3 do 7 dana, koji uključuje unos isključivo povrća.
Detoksikacija se ponavlja na svakih 6 nedelja, dok je u vremenskom intervalu između posta takođe potrebno voditi računa o ishrani. Preporučuje se unos povrća, morskih trava, semenja, orašastih plodova, mahunarki.
Nadomestite nedostatak određenih vitamina
Kod ljudi sa Menijerovom bolešću se često javlja nedostatak vitamina B, o čemu je potrebno voditi računa. Ipak, za otprilike dve nedelje je moguće nadomestiti ovaj manjak, čime se pozitivno utiče na lečenje bolesti.
Niacinamid menja polovinu niacina, dok su između ostalih bitni i vitamin C sa bioflavonidima, vitamin E i kalcijum.
Potrebna je i optimalna količina mangana, s obzirom na to da nedostatak može delovati na pojavu gluvoće, vrtoglavice i buku u ušima.
Ishrana kao ključ prirodnog načina lečenja
Pogodno je da ishrana sadrži umeren unos količine šećera, masti, soli i rafinisanih ugljenih-hidrata.
Proizvodi koje je potrebno potpuno izbegavati:
- belo brašno;
- beli šećer;
- zasićene masti;
- kofein, nikotin i alkohol;
- pušenje koje izaziva sužavanje krvnih sudova.
S obzirom na to da su istraživanja Menijerove bolesti bila raznovrsna i iz drugačije perspektive posmatrala na problem, javio se veliki broj različitih saveta.
Prema jednom istraživanju, smatra se da Menijerovu bolest izazivaju razne alergije na mleko, jaja, kukuruz, pšenicu i kvasac. Sa druge strane, pojedini stručnjaci smatraju da je nivo glukoze u krvi direktno u vezi sa simptomima, kao što su vrtoglavica i mučnina.
Nije moguće tačno utvrditi koji su uzročnici problema, ali je svakako preporuka unormaliti unos hrane i smestiti ga na optimalu.
Za sam početak, krenite od namirnica koje smo opisali, te pratite rezultate!
Dodatni saveti za ponašanje pacijenata
Ukoliko praktikujete fizičke aktivnosti, postepeno ih povećavajte i obavezno dišite duboko tokom vežbanja, zahvaljujući čemu će se cirkulacija glave vratiti u normalu.
Za cirkulaciju je takođe preporučljivo umivanje i potapanje glave naizmenično hladnom i toplom vodom, dok se starijima preporučuje da temperaturna razlika ne bude prevelika.
Savršen dodatak ishrani biće i lekovito bilje poput aleve paprike, ginka, đumbira.
Ukoliko i sami imate Menijerovu bolest, kada nastupi napad je najbolje polako leći na stranu obolelog uha, i usmeriti oči u tom pravcu. Kada neko u vašoj okolini doživi napad, nemojte ga gurati niti pomerati, stojite ispred njega dok pričate, sa ciljem da ne pravi nagle pokrete.
Prirodni način lečenja Menijerove bolesti potencijalno može imati veće efekte i pomoći organizmu da se zaista izbori sa uzrocima oboljenja. Kod konvencialnog lečenja, problem se uglavnom zamaskira, kako bi bolovi i manifestacije bili podnošljiviji. U svakom slučaju, posavetujte se sa vašim lekarima, drugim stručnjacima i nikako na svoju ruku ne primenjujte terapiju. Uz kvalitetan balans dva načina lečenja i pravilnu ishranu, Menijerova bolest vam ne bi trebala stvarati veće probleme.